Radojevo

U sklopu Torontalske vicinalne železnice otvorena je linija redovnog koloseka Veliki Bečkerek – Žombolj u dve etape, 1889. godine Veliki Bečkerek – Pardanj, a 1895. Pardanj – Žombolj. Radojevo, tadašnje naselje Klarija je predstavljao deo ove pruge, proširene trase Pardanj-Žombolj, i otvorena je za saobraćaj 1895. godine. Bila je u funkciji sve do 1924. godine, kada je korekcijom granice između Kaljevine SHS i Kraljevine Rumunije ukinuta ova stanica. Ona je ponovo uspostavljena 28. marta 1926. godine, kada su je spojili sa Julia majurom, i stim i sa uskotračnom prugom.[1] Na ovaj način i ova stanica predstavlja deo priče o banatskoj maloj pruzi.

Na dužini stanice od 200 metara su se nalazile sledeće građevine: stražarnica sa pomoćnim objektima i vrtom, bunar, prijemna zgrada, toalet, pećnica, stanični vrt, privredno dvorište, magacin za robu i kućica za stražu. U sklopu dokumentacije linije Pardanj-Žombolj, sačuvana su nekoliko varijanti situacionog plana. Ne može se sa sigurnošću tvrditi koja je bila realizovana. Prijemna zgrada je bila dužom stranom okrenuta ka šinama, bila je realizovana po tipskom projektu proširene stražarnice.

U drugoj polovini XX veka, u toku mizerije oko ukidanja pruge, ljudi iz Radojeva su bili najveći protivnici toga, da šine budu demontirane, jer su prepoznali da će uništavanjem banatske pruge biti odsečena najsigurnija linija između naselja i ostatka države, odnosno sveta.[2]

Nekadašnja prijemna zgrada danas služi kao porodična kuća, i nalazi u nizu drugih objekata, koji su vremenom tu izgrađeni. Stražarnica u čijoj su blizini okretali vozovi od 1926. godine, danas stoji napušteno, bez ikakve funkcije, i prepušten je stihijskom propadanju, kao magacin u njenoj blizini. Pružaju veoma tužnu sliku.